Jučer sam imala tako dobar tekst... ono do jaja... al' fakat, ne zezam se... baš je bio onak' po mjeri...
Nije bilo psovanja... Časna Pionirska, evo ak' lažem uzmite mi titovku i crvenu maramu...

Voljela sam ja našeg Druga Tita... jesam, ozbiljno.
Imala sam tri godine kad je Drug preminuo i jedino čega se sjećam da su svi mirno stajali i puno plakali...
Kako sam rasla, ljudi su ga sve više i više spominjali... neki čak i danas zaplaču na spomen njegovog imena...
Druže Tito mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo!
Kleli smo se svi tako... što ste blenuli?!
Drug Tito sada se preokreće u grobu.
U Kući cvijeća je sahranjen... sjećate se?
Za vrijeme ovog zadnjeg rata Tita nisu htjeli ni Srbi u Cvjetnoj kućici, nit su Hrvati htjeli hižu u Kumrovcu...
Rat je, hvala Bogu završio, Drug je još uvijek u svojoj kućici, hiža je na svom mjestu...
Al' mu duh nije miran... A nisam ni ja mirna...
Kako da i budem mirna?
Svi za jednoga, jedan za sve!
Ili su mene krivo učili ili nešto tu jako smrdi...
Neki dan sam čula da je Drug imao dvije žene... ili tri...
Da ima još više djece nego mu se piše... al dobro to je već njegov problem...
Nego mene muči ovo...
Kako to da svi mi koji smo se kleli Titu smo to zaboravili?
Kako to da sad kad imamo više i imamo svoje, ljudi još uvijek plaču za tim čovjekom koji je sa svinjskom glavom nahranio gladnu braću?
Kako to da naš Predsjednik ide na ručak sa Bushom, a Premijer ide na službeni sastanak sa tim velikim moćnikom?
Kako to da je Požeška županija  blokirana? I od čega je to točno blokirana?!
Kako to da je trideset zaštitara izbacilo 2 jadne male čistačice na ulicu...
I tko tu kome zapravo čisti cipele?

Možda sam ja luda, možda sam zbunjena, ali nešto je jako trulo u državi našoj...

By Zmijica